Mjesto današnjeg slikovitog grada Labina smješteno je na brežuljku visokom 320 m, samo oko 3 km od mora, a prema svemu sudeći bilo je naseljeno čak 2000 godina prije Krista.
Kunci su ostaci naselja kasteljera iz brončanog doba koji se nalaze u blizini Labina. Njegovo staro ime je Albona ili Alvona, koje potječe iz ilirskog ili keltskog podrijetla i čini se da su Kelti osnovali ovo mjesto u IV. stoljeću prije Krista na mjestu bivše tvrđave, iako neki povjesničari spominju da su Iliri osnovali ovo mjesto u XI. stoljeću prije Krista.
Prema povjesničarima, Albona na keltskom jeziku znači "grad na brežuljku" ili "visoko naselje".
Za tadašnje stanovnike Tit Livije bi napisao da su bili pirati.
Nakon sukoba između lokalnog stanovništva i Rimljana koji je započeo u trećem stoljeću prije Krista, Istra 177. godine prije nove ere pada pod Rim i granica postaje rijeka Raša. Labin sa svojom okolicom postaje sastavni dio rimske provincije Ilirik s visokim stupnjem neovisnosti i vlašću nad okolnim mjestima.
Najstariji pisani dokument o Labinu je reljef iz trećeg stoljeća naše ere s natpisom "RES PUBLICA ALBONESSIUM".